U Zvorniku je pod pokroviteljstvom Grada Zvornika i u organizaciji Doma omladine i «AS oglas» izdavaštva promovisan roman „Sužanj“ autorke Lidije Žarić, novinarke i direktorice Centra za kulturu iz Doboja, koji je napisan na osnovu istinitih događaja i prati stradanje bogate srpske porodice.
„To je život jedne žene, jedne moje tetka, koja je rođena 1920. godine godine, imala je izuzetno tešku, tragičnu i neobičnu sudbinu, a umrla je 2002. godine. Ona je bila ćerka veleposjednika koja je doživjela strašne stvari prouzrokovane ideološkim sukobima u Drugom svjetskom ratu“ – rekla je autorka.
Njenu sudbinu obilježila je najprije smrt vjerenika Čedomira Jaćimovića, predratnog komuniste, za koga je trebala da se uda u maju 1941. godine, ali je izbio rat. On je zarobljen i strijeljan iste godine, nakon čega je i ona procesuirana na prijekom ustaškom sudu u Doboju, ali je puštena.
To je bila prva njena strašna tragedija. Njen otac koji je bio jedan od najbogatijih i najobrazovanijih ljudi na području Trebave, živjeli su u selu Kožuhe kod Doboja, je za vrijeme rata bio komandant četničke pozadine, a njen mladi brat, tada osamnaestogodišnjak, borac u četničkom odredu.
„Pišući knjigu došla sam u nedoumicu, moram opisati sve što se tada dešavalo i sve što je dovelo de njene konačne tragedije, ali me je pomalo bio strah da ne budem proglašena za branioca jedne ideologije, konkretno četničke na Trebavi gdje nije bilo partizanskih jedinica. Ti ljudi su, prema svim pričama koje sam ja dugo izučavala, samo branili svoj kraj i ognjišta. I uspjeli su časno i dostojanstveno odbraniti Trebavu. Međutim, došla je nova ideologija, partizani su u aprilu oslobodili Doboj i nakon dva dana je krenula krvava osveta. Među tada ubijenim ljudima bili su i otac i brat moje glavne junakinje. Njima niko nije mogao staviti na dušu nešto zbog čega bi mogli da odgovaraju, a kamoli da budu ubijeni. Taj gubitak je za moju glavnu junakinju bio finale tragedije i početak njene patnje. Ona i njena majka su bile prokažene, većina imovine im je nacionalizovana i oduzeta, a one same dugo godina nisu imale čak ni lična dokumenta. Ono što me je fasciniralo i nateralo da pišem priču o njoj je dostojanstvo sa kojim je ona proživjela ostatak svog života, a imala je tu nesreću da dugo živi, umrla je u 82 godini. Ona je uvijek bila u crnini, osorna, namrštena, odbojna.“
Nastavak njene tragedije je bio u tome, priča Žarićeva, što majka nije dozvolila da ona ponovo oživi. Majka je gajila kult pokojnog muža, naročito sina, ne dozvoljavajući Borki da se uda i da ode, a s druge strane ni da nekoga dovede. Ona je ostala sama, umrla je gorka, ojađena, ali izuzetno dostojanstvena, nije dozvoljavala nikada da je neko žali.“
Autorka kaže da je u romanu, pored opisivanja Borkinog života, jako mnogo pažnje posvetila istorijskom kontekstu u kome se sve to odvijalo, posebno Drugom svjetskom ratu u Trebavi, jer o tome nikada niko nije dublje pisao, s obzirom da je to bio četnički kraj i nije se smjelo.
„Ja sam nastojala da sve to što sam napisala, čitav kontekst koji sam opisala, bude istinit. Želela sam da dignem istorijski veo sa tih nekih stvari koje nikada nisu izrečene.“
Recenzent i izdavač dr Slavica Gostimirović u recenziji, između ostalog je napisala da je autor, konkretnim i živopisnim riječnikom kojim je protkan cijeli roman, uz očuvanje arhaičnih izraza i govora, postigao visok stilski izraz za opis i naraciju. Sužanj je socijalni, porodični i realistički roman, ali i pričanje u obliku dijaloga, roman vremena i događaja.
„Lidijino djelo, prema mom skromnom mišljenju, zadovoljilo je sve elemente epske pripovjedačke proze, kvalitetnim i snažnim jezikom, stilom i kompozicijom, te na taj način stvorilo preduslove da se postavi kao kvalitetno štivo u kojem će čitaoci koji poštuju pravi književni izraz moći da uživaju, ali takođe i djelo koje će izazvati buru emocija i natjerati vas da duboko saosjećate i da se poistovjetite sa teškom ljudskom sudbinom, nažalost, istinitih likova.“, napisala je, između ostalog Gostimirovićeva.
Moderator događaja bila je profesor srpskog jezika Milanka Stamenić.