Grad Zvornik
Službena stranica Gradske uprave Zvornik
Select Page
  1. Почетна
  2.  » 
  3. Info
  4.  » 
  5. Vijesti
  6.  » Promovisana Monografija Tragom jednog stoljeća
Promovisana Monografija Tragom jednog stoljeća

Monografija povodom stogodišnjice razvoja srednjoškolskog centra u Zvorniku pod nazivom „Tragom jednog stoljeća” predstavljena je večeras zvorničkoj i široj javnosti. Autor Monografije je profesor Stanislav Tomić, u njenoj izradi je učestvovao Organizacioni odbor sa gradonačelnikom Zoranom Stevanovićem na čelu, finansirala je Gradska uprava Zvornik, a štampala „Eurografika”.

U programu su, čitajući lijepe i šaljive dijelove iz Monografije, istovremeno i najavljujući govornike na večerašnjoj prezentaciji, učestvovali sadašnji učenici SŠC „Petar Kočić”.

Tomić je rekao da Monografija ima tri cjeline, istorijski dio koji obrađuje razvoj srednjoškolskog centra u Zvorniku počev od osnivanja Trgovačke škole 1920. godine, drugi dio je reportažni u kome su zaokružili razgovore sa nekadašnjim profesorima škole i njihovim potomcima i treći dio govori o uspješnim učenicima. U njoj je i foto album, kao i prilozi u vidu dokumenata do kojih su došli kroz istraživanje i koje su dobili, između ostalog i iz Arhiva BiH, Arhiva Jugoslavije.

„Mi smo iz Arhiva BiH dobili skeniran dokument Odluku Zemaljske vlade o premeštanju Vase Vukašinovića, prvog upravitelja Trgovačke škole u Zvorniku, iz Bijeljine u Zvornik i to je nešto što do sada nismo imali. Meni lično su najinteresantniji razgovori sa potomcima nekadašnjih profesora koji su čitav svoj radni vijek proveli radeći u ovoj školi. U tom smislu imali smo komunikaciju sa ljudima iz Kanade, Australije, Beograda… S druge strane, kako je akademik Miro Vuksanović u recenziji napisao, Monografija je registar ili imenik zvorničke pismenosti. Kroz monografiju vidimo i šta sve Zvornik ima od uspješnih ljudi, što je takođe lijepo. Jako je bilo teško napraviti je jer je ovo prva monografija o nekoj obrazovnoj ustanovi u Zvorniku, nismo imali na šta da se naslonimo, nismo imali koga da pitamo za iskustvo. Takođe, postoje i prekidi, jer to nije 100 godina jedne ustanove, nego je to bila Trgovačka škola koja mijenja naziv u Građansku školu, pa Mješovitu, pa počinje Drugi svjetski rat nakon čega je Niža gimnazija, pa od 1956. godine ponovo mijenja naziv i jako je teško sve to bilo istražiti. Mislim da smo narednim generacijama ostavili vrijedno štivo.”

On se zahvalio svima u kolektivu, rekavši da Monografiju ne doživljava kao samo svoje djelo.

„Smatram da i naša pomoćna radnica ima udjela u ovome, ne odvajam se ni od jednog kolege, niti od bilo kog radnika. Ovo je naše. Cilj i jeste da svi mi budemo ponosni i da se okupimo oko nekih vrijednosti koje su ovom vremenu možda zapostavljene, da se sjetimo svih mladih ljudi koji su uspješni – rekao je Tomić posebno se zahvalivši kolegi Zoranu Kuljiću, profesoru srpskog jezika i književnosti koji mu je, kako je napomenuo, bio desna ruka i pomoćnik.

Direktor škole Biljana Pisić podsjetila je da je stogodišnjica trebala biti obilježena 2020. godine, ali da zbog pandemije virusa korona nisu mogli realizovati program kako su željeli.

„Odlučili smo se na značajniji korak a to je pripremanje monografije. Veliki broj tekstova, razgovora, posjeta, sve je to iziskivalo i vrijeme, trud, ogromno zalaganje i danas sam izuzetno srećna što je ova monografija pred nama, nešto što će ostati za buduće generacije. Knjiga je otvorena sa tendencijom da se dopunjava tako da, ukoliko smo nekoga zaboravili ili nešto propustili, može se dopuniti i pripremiti za sledeće izdanje.”

Gradonačelnik se zahvalio svima koji su učestvovali u izradi Monografije. On je istakao da je posao prosvjetnih radnika važan i da su ostavili i ostavljaju veliki trag u životu naših sugrađana. Dodao je da uvijek podržava mlade ljude i izlazne generacije koje mu najviše znače.

„Dan kada maturante ispraćamo u neki novi dio života je poseban dan u mom godišnjem radu. Svjedoci smo da su vremena turbulentna, da se istorija mijenja gotovo svakodnevno, a da bismo ostali i opstali u okviru svih tih promjena moramo obrazovati našu djecu, moramo ih osposobiti da se uhvate u koštac sa svim problemima, moramo ih učiti i tjerati da svaki dan rade na sebi, da vole svoju školu, profesore, svoj grad. Do sada sam ispratio 15 generacija maturanata, dobijam pisma sa čitave planete, svugdje ih ima, svugdje su odlični reprezenti svog grada i svoje škole, porodice, svoje ulice. A najsrećniji sam kada dobijem izvještaje sa polaganja prijemnih ispita na fakultetima, nije prošla ni jedna generacija da ih nemamo među prvih deset na rang listi na najprestižnijim univerzitetima. Na tome sam zahvalan svima vama koji danas predajete i prenosite znanje na učenike. Zahvalan sam i njihovim roditeljima, kao i ljudima koji su stvarali istoriju našeg obrazovanja, profesoru Tomiću i njegovim saradnicima na Monografiji, ona je istorija, ona je naš grad, to su naša djeca, naši ljudi, očevi, djedovi.”

Na večerašnjoj manifestaciji obratili su se i bivši profesor i učenik škole Budimir Aćimović, profesorica u penziji Lidija Pažin, kćerka nekadašnjeg direktora Čede Lazarevića i učenica Dejana Popović.

Aćimović je izrazio veliko zadovoljstvo zbog ovakvog događaja, ovako načajnog datuma i godine.

„Treba i želim da se zahvalim kao bivši i učenik i profesor ove škole sadašnjem rukovodstvu, profesoru Tomiću i svima koji su u ovako teškim vremenima učinili puno da se na pravi i lijep način obilježi stogodišnjica jedne od najljepših priča našeg grada. Prilika je i da se sjetimo mnogih koji su sebe utkali u stvaranje ove priče. Bio sam učenik i profesor škole, predavao matematiku, a onda me život odveo na druge puteve, ali najdraže mi je kada me sretne poznanik i kaže „dobar dan profesore moj”.”

Profesorica Pažin je pozdravila, kako je rekla, drage kolege, stare i nove, učenike, bivše i sadašnje, osoblje škole i naročito predstavnike Grada Zvornika, budnog zaštitnika škole tokom vijeka, a naročito na čelu sa gradonačelnikom Zoranom Stevanovićem.

„Cijeli radni vijek od 42 godine provela sam u Zvorniku kao profesor srpskog jezika i književnosti, izvela iz srednje škole mnoge generacije, učila mnogo srednjoškolaca. Nije bilo uvijek lako, ali ja sam volela svoj posao, mlade ljude na pragu života, trudila sam se da ih razumem i ne samo da im pružim svoje znanje nego i da im pomognem kada je trebalo. Oni su znali da u meni imaju prijatelja koji će ih pohvaliti kada treba i opomenuti kada je nešto važno moralo da se nauči. Književnost je slika života, analizirajući književna djela otkrivali smo smisao života i prave vrijednosti za koje se treba boriti – rekla je, između ostalog, Lidija Pažin.

Popovićeva je istakla da je divan povod večerašnjeg okupljanja i da je veoma srećna što je u Zvorniku. Našalila se riječima evo me prolazim opet na istu foru, Čedina leđa i dalje stoje iza mene.

„Za ovih 100 godina Zvornik je, kao i naša zemlja preturio preko glave 300 čuda. Za to vrijeme kao najveća nada stoje oni divni maturski panoi u izlozima, divna lica koja ste vi, dragi profesori, obogatili znanjem, divnim veštinama i moralnim vrednostima. Za nas koji smo svojim sećanjima mogli da doprinesemo izradi Monografije ona će biti dragocenost, za autore sigurno veliko zadovoljstvo što su ovakav rad uspeli da ostvare, ali verujem da će i za školu i za grad ovo biti važna knjiga. U razgovoru sa profesorom Tomićem uverila sam se da je sa svima koji su učestvovali u pripremi dao sve od sebe da pošteno, istinito i toplo ispriča priču o istoriji srednje škole u Zvorniku. Zvorničku srednju školu pamtim po ljudima koji su dolazili sa svih strana, imali smo profesora sa Kipra, dolazili su od Dalmacije, Zagreba, preko Niša, Makedonije, Crne Gore, Beograda, Sarajeva, a pamtim i one koji su ovde odrastali, dakle svo dobro pamtim po ljudima“ rekla je Popovićeva dodavši da bi njen otac bio ponosan što je deo ove proslave.“